Druga koja nam je ispričala svoju priču s iskustvo korisnika asistenta bila je Ivana Bilić.
Suočavanje s paraplegijom se dogodilo u prosincu 2006, nakon doživljene prometne nezgode. Zaposlena sam na puno radno vrijeme kao djelatnik u marketing odjelu, ….živim sama a u blizini su mi roditelji i sestra s svojom obitelji. Uz posao bavim se i sportom, moj sportski izbor je karate… u puno svakodnevnih obveza poput odlaska liječniku po različitu dokumentaciju, dostavljanje iste dokumentacije u određene zavode dugo vremena bili su uključeni rodbina i prijatelji ( kojima je to kao usput 😉
Mogućnost da mi olakša svakodnevicu obavljanjem administrativnih poslova ili pomoć u kući prihvatila sam s radošću ali vjerujem i svi moji u blizini…
KAKO JE TO POČELO
Kako bismo osigurali dobru suradnju na početku sam upoznala osobnog asistenta s svojim mogućnostima i poslovima u kojima očekujem njenu pomoć i suradnju. Kroz vrijeme prepoznajemo što je potrebno obaviti i slažemo se sve bolje.
Pomoć OA se očituje u pomoći obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti: odlazak liječniku po doznake, odlazak u trgovine, čišćenju i spremanju stana, kuhanju, pranju prozora i zavjesa, glačanju rublja, čišćenju kolica, po potrebi me prati i pomogne u svladavanju arhitektonskih barijera…
Od kako je OA ušla u moj život sve mi je postalo puno lakše. Sada imam više slobodnog vremena, više odmaram i nakon povratka kući poslije mogu se odmoriti i slobodno vrijeme iskoristiti za aktivnosti koje volim: odlaske na kavu i druženje s bližima i prijateljima…
Nadam se da će projekt pomoći nastaviti se i u budućnosti i drago mi je što institucije prepoznaju potrene osoba s invaliditetom njihovu vrijednost i da je potrebno samo malo „oslobođenja“ da bi mogli punopravno participirati u svakodnevnom životu.
Manda Bosilj
Zovem se Manda Bosilj. Imam 49 godina i bila sam dugotrajno nezaposlena. Za posao OA me preporučila zajednička poznanica. Upoznala sam se s Ivanom I odlučila biti OA. Prikupila sam potrebnu dokumentaciju i morala sam pričekati određeno vrijeme kako bi mi to odobrili.
S invaliditetom sam I potrebama odrešenih skupina bila sam upoznata od ranije, ne kao OA ali svako znanje i upoznatost s potrebama određenih skupina je dobrodošlo. Naime, moj suprug vodi udrugu gluhoslijepih ”DODIR” pa sam tako bila upoznata s tim oblikom invaliditeta,
Na početku sam prošla kroz proces prilagodbe I edukacije za rad s KOA. Sad već skoro 3 godine radim s KOAi nemam nikakvih problema. U svakom poslu s vremenom naiđe se na neki problem, no mora se primjetirti da dosada nije bilo nikakvih većih problema. Pojave se neke sitnice, no sve ih uspjevamo riješiti kroz razgovor. Poslom i odnosom s postojećim KOA sam zadovoljna i ne bih ništa mijenjala.
 |
|
 |
